Hrvatski
English 
Stres kojeg izaziva pretjerana zabrinutost oko financijske situacije nerijetko rezultira različitim psihosomatskim simptomima. Jedan od najneugodnijih su simptomi napadaja panike.
Pojačano lupanje srca i nepravilnosti ritma, pojačano znojenje, osjećaj nedostatka zraka i pritiska u prsima, pa čak i sužavanje vidnog polja te vrtoglavica. Sve to u simptomi paničnih napadaja i u podlozi imaju psihološke razloge. Mnogi ljudi doživljavaju neke ili čak sve ove simptome u situacijama pojačanog stresa, jer nemaju razvijene strategije nošenja sa stresom.
Pri napadima panike važno je znati da oni nisu znak tjelesne bolesti, da se od njih ne umire te da će proći.
Ako razumijemo što nam se događa, onda se i panika smanjuje, a s njom i simptomi.
Strategije nošenja sa stresom dijelimo na strategije usmjerene na problem i strategije usmjerene na emocije.
Ako su naše financije realno u zabrinjavajućem stanju, nedostaje nam novaca na kraju mjeseca i zavlačimo se u dugove, onda je vrijeme za strategije usmjerene na problem. Tako, na primjer, možemo sastaviti listu prioriteta vezano za troškove i vidjeti kojih se manje bitnih stavki s te liste možemo riješiti i koliko možemo uštedjeti.
Oni kojima novac curi kroz prste mogu kroz tjedan ili dva pisati sve svoje izdatke te nakon toga pregledati ima li među tim izdacima nešto čega se mogu odreći i tako uštedjeti novac. U ovoj situaciji korištenje samo strategija usmjerenih na emocije nije dovoljno, jer iako kratkoročno pomaže izjadati se nekome i podijeliti svoje brige i strahove, samo rješavanje problema dugoročno pomaže.
Naravno da postoje situacije koje nije moguće riješiti. U tim situacijama kontraproduktivno je koristiti samo strategije usmjerene na problem.
Često ljudi kojima kronično nedostaje novca, nemaju mogućnosti da ga dodatno zarade niti uštede neku veću količinu (npr. mnogi samohrani roditelji, ili osobe opterećene velikim kreditima) provode puno vremena „razbijajući glavu“ s tim problemom, u stalnoj brizi „kako će preživjeti sljedeći mjesec, sljedeću godinu“, „hoće li moći školovati djecu“ i sl.
Pri tome je važno razlikovati je li situacija realno rješiva ili ne. Ako nije, traženje rješenja ne može pomoći, ono samo dalje povećava stres, povećava osjećaj izgaranja, umara cijeli organizam i može dovesti do iscrpljivanja i bolesti, kako psihičke, tako i fizičke. U tim je situacijama važno razviti strategije kojima ćemo regulirati osobnu razinu stresa, tj. osigurati si redovito opuštanje, aktivnosti kojima se punimo i zabavljamo te naći ljude s kojima možemo podijeliti svoje brige i strahove.
Sport, meditacije, joga, ples, šetnje po prirodi, druženja s prijateljima, bavljenje sa životinjama te različiti oblici ventiliranja emocija (isplakati se, vrištati u jastuk, udarati po madracu, gužvanje papira…) mogu pomoći da naš organizam eliminira stres i da se svakodnevno lakše nosimo s problemima.
Važno je imati na umu da smo i prethodne teškoće nekako prebrodili te smo tada stekli važna iskustva koja nam sada mogu pomoći.
Ako smo izrazito zabrinuti oko nadolazeće krize i svojih financija u svjetlu globalne krize važno je otkriti pravi izvor stresa. Dakle, ako smo skloni gledati najcrnje opcije, pa nas globalna kriza jako brine iako nam je posao stabilan, plaća trenutno dovoljna za život i plaćanje kredita- vrijeme je za pozabaviti se sa svojim emocijama, pokušati ponovno, realno, procijeniti situaciju i svesti brige na racionalnu mjeru. Pomaže pričati s nekim o svojim brigama i strahovima. Također pomaže i sjetiti se svojih jakih strana i osobnih snaga. Ali i potražiti pomoć u jačanju samopouzdanja, osobne kompetencije i razvoju optimizma.
Ako zabrinutost dugo traje i osoba osjeća da se zaista teško nosi sa stresom – dobro je potražiti i profesionalnu pomoć, u vidu psihološkog savjetovanja ili psihoterapije. Na Telefonu za psihološku pomoć Psihološkog centra Tesa (tel: 01/48 28 888 ) svim radnim danima od 10 do 22 sata dežura netko od psihologa. S njima možete razgovarati o strahovima, brigama, načinu rješavanja problema i različitim psihološkim teškoćama. U Tesi je moguće dogovoriti razgovor s psihologom uživo, a za mlade (od 15 do 29 godina) savjetovanje uživo je besplatno.
piše: Tanja Dejanović Šagadin, psihologinja.