Hrvatski
English 
Kratka povijest psihologijskog testiranja
Zanimanje za ljudsko ponašanje u samoj je srži psihologije kao znanosti. Ljudi se prirodno pitaju zašto se netko ponaša na ovaj ili onaj način, pokušavajući predvidjeti neke buduće reakcije i ishode. Kako bi se određena ponašanja mogla mjeriti, a individualne razlike opisivati na standardiziran način, psiholozi su osmislili testove i kroz godine rada razvili cijelu znanost u osnovi njihove konstrukcije.
Iako se sama ideja za testiranjem u povijesti spominje još u periodu prije nove ere, počeci objektivnog, laboratorijskog testiranja vežu se uz 19. stoljeće. Godinama kasnije, nastaje i prvi moderni test inteligencije.
Slično tome, oduvijek je prisutan interes za individualnim razlikama u ličnosti. Usavršavanjem metoda procjene kroz vrijeme, došli smo do znanstveno utemeljenih načina procjene pojedinaca koji postaju neizostavan dio primijenjene psihologije. Naime, donošenje odluka na temelju nalaza psihologijskog testiranja širi se na gotova sva područja suvremenog života, od obrazovanja, preko profesionalnog konteksta, do savjetovanja i kliničke prakse.
Što je psihologijski test?
U osnovi, test podrazumijeva standardizirani postupak kojim se izaziva neka aktivnost, kako bi se njen učinak mogao mjeriti i vrednovati. Standardizirani postupak znači da su svi postupci primjene nekog testa (npr. uputa, trajanje, okolni uvjeti primjene), kao i bodovanje te način vrednovanja bruto rezultata, precizno određeni.
Konstrukti koje psiholozi nastoje izmjeriti su latentni, odnosno nevidljivi i nije ih moguće direktno mjeriti (poput inteligencije, motivacije ili ličnosti). Zato instrumenti kojima se psiholozi služe, da bi opravdali svoju funkciju, moraju biti dokazano valjani. Ovome se u psihologiji pristupa jako ozbiljno te svaki psihologijski test prolazi brojne statističke analize kojima se potvrđuju valjanost i pouzdanost testova i norme.
Primjerice, da bismo dobili podatak o inteligenciji neke osobe, potrebno je primijeniti test koji mjeri upravo inteligenciju. A kako biti siguran o ono što test mjeri? – Treba provjeriti i potvrditi njegovu pouzdanost i valjanost.
Pouzdanost i valjanost testova
Nerazumno je donositi važne odluke na temelju rezultata testiranja koji se ne mogu ponoviti nego su svaki put drastično različiti. Zato je bitno koristiti test koji pruža konzistentne rezultate. Pouzdanost testa se u osnovi odnosi upravo na konzistentnost, odnosno vjerojatnost dobivanja sličnih nalaza u ponovljenim mjerenjima. Naravno, u svakom mjerenju postoji i pogreška te je gotovo nemoguće eliminirati sve uzroke zbog kojih se nalazi dvaju ili više mjerenja ponešto razlikuju. No, drastične razlike nisu prihvatljive. Od psihologijskih testova se stoga zahtijeva određena razina pouzdanosti.
Također, da bi se psihologijski test mogao smatrati kvalitetnim instrumentom procjene, on mora biti valjan. Valjanost znači da test mjeri upravo ono što i treba mjeriti. U psihologiji postoji više načina na koje se to provjerava, a osnovni smisao podrazumijeva jasan opis područja mjerenja koje test zahvaća. Samo ako primijenimo dokazano valjan test, možemo biti sigurni u ono što se njime mjeri. Ako razumijemo područje mjerenja, moći ćemo i interpretirati rezultate mjerenja. Kao što nema smisla metrom mjeriti nečiju težinu ili se oslanjati na brojke dobivene neispravnom vagom, isto tako nema smisla ni testirati ljude testom čiji nalazi ne zahvaćaju i ne opisuju ciljane aspekte i ono što nam treba.
Što znači da je psihologijski test prediktivan?
Mogućnost predviđanja nekih konkretnih ishoda važan je cilj znanosti. Budući da psiholozi koriste testove kao alat procjene te na temelju njihovih nalaza opisuju samog pojedinca i donose odluke, izuzetno je važno imati podatke o prediktivnosti testa.
Dobro potvrđen nalaz je, primjerice, prediktivnost testova kognitivnih sposobnosti za radnu uspješnost. Istraživanjima je višestruko potvrđeno da se na temelju nalaza nekog kognitivnog testa može objasniti nečija radna uspješnost. Jednostavno rečeno, što osoba postiže bolji rezultat na testu inteligencije, to će, generalno, biti i uspješnija na poslu.
Naravno, nije sve u inteligenciji i nisu iste osobine i kapaciteti bitni za svaku aktivnost. Identificirati značajke koje su bitne za određenu aktivnost i utvrditi prediktivnu valjanost testa kojim se one mjere, jedan je od zadataka pri razvoju psihologijskog testa. Ovome se posvećuje posebna pažnja jer je iznimno informativno u kontekstu procjene i donošenja važnih odluka.
Norme psihologijskih testova
Kako psiholozi znaju je li rezultat na nekom testu u kategoriji prosjeka? Zašto je identičan rezultat na testu za određenu skupinu ljudi u kategoriji iznad prosjeka, dok je za drugu u kategoriji prosjeka? Odgovor pružaju statističke norme. Norma se odnosi na vrijednost ili niz vrijednosti koje su reprezentativne za neku skupinu i stoga se mogu koristiti kao osnova za vrednovanje i uspoređivanje pojedinaca. Prilikom provođenja statističkih analiza za neki test, potrebno je da što veći broj ljudi određene skupine riješi taj test. Ako je prikupljen dovoljno velik uzorak ljudi iz te skupine, kreira se norma za tu skupinu.
Primjerice, recimo da je matematički test od 60 zadataka riješilo 500 IT stručnjaka i 500 nogometaša. Prema njihovim rezultatima su kreirane dvije vrste normi: za IT stručnjake i za nogometaše. Prosječan broj točno riješenih zadataka za IT stručnjake je 45 (od 60) te je jako mali broj njih riješio manje od 35 ili više od 55 zadataka. S druge strane, prosječan broj točno riješenih zadataka za nogometaše bio je 30 (od 60) te je jako mali broj njih riješio manje od 20 te više od 40 zadataka. Stoga, IT stručnjak koji je postigao rezultat 36 je, prema normi za IT stručnjake, postigao ispodprosječan rezultat. Ali, prema normi za nogometaše, on je iznad prosjeka. Ovaj primjer dobro pokazuje zašto je bitna usporedba rezultata osobe s normom skupine kojoj ta osoba pripada – jer je jedino ta skupina reprezentativna za tu osobu.
Psihologijski testovi vs. nepoznati testovi s interneta
Sada smo objasnili sve najvažnije karakteristike psihologijskih testova i možemo odgovoriti na glavno pitanje. Pa, koja je doista razlika između psihologijskih testova i nepoznatih testova s interneta? Laicima su često svi testovi „isti” pa ih znaju izjednačiti ne shvaćajući razlike. Međutim, velika je razlika između pravog psihologijskog testa i nevalidiranog testa koji, samo po pretpostavci, mjeri kompleksan psihološki konstrukt. Najbitnija razlika jest u analizi podataka.
Za razliku od psihologijskih testova, čiji je razvoj dugotrajan proces i uključuje brojne statističke provjere i razne preinake, testovi s interneta često svoj finalni oblik zadržavaju već na prvoj verziji, jer se dodatne analize i provjere uopće ne poduzimaju. Upravo zato, ni ne možemo znati koliko su (i jesu li) dostupni testovi s interneta prikladni za mjerenje i opisivanje tako kompleksnih tema, kao što su, primjerice, inteligencija, ličnost ili motivacija ljudi. Možda najjednostavnije rečeno, samo zato što netko misli da set određenih pitanja, primjerice, mjeri jednu dimenziju ličnosti, ne znači i da je taj set adekvatan instrument upravo te dimenzije.
Zaključak
Kao što smo pokazali kroz članak, priča o kreiranju psihologijskih testova uključuje brojne stavke i znanstvene standarde koji moraju biti ispunjeni. Svaki psihologijski test mora biti standardiziran, imati norme te zadovoljenu valjanost i pouzdanost i, ako želimo predviđati ponašanje, mora imati podatke o prediktivnosti testa.
S druge strane, ono što se na internetu plasira kao test bilo kojeg psihologijskog konstrukta, često se tek površno veže uz psihologijske konstrukte, a obično puno više uz popularne, ali neprovjerene teorije, ideje i pretpostavke.Primjena neprovjerenih pitanja/zadataka, preuzetih s interneta, dobar je način za gomilanje potencijalno pogrešnih i nepreciznih zaključaka o pojedincu.
Pažljiva konstrukcija testa, kontinuirana istraživanja i provjere valjanosti, dobar su način postizanja veće sigurnosti u procjeni temeljenoj na nalazima nekog testa. Upravo zbog toga, Selekcija.hr svojim klijentima omogućuje provjerene psihologijske testove, koji imaju zadovoljene sve znanstvene standarde koje smo spominjali. Isprobajte neke naše testove već sada!Literatura: Petz, B. (1992). Psihologijski rječnik. Prosvjeta, Zagreb.
pišu: psihologinja Iva Sofija Miloš i Anita Umolac