Laganje na psiho testu – pokušati ili ne?

Koristi se u svim mogućim situacijama, poglavito prije izbora, tijekom rata i poslije lova.Također se koristi u postupcima prilikom selekcije kandidata…

Što je laganje? Odgovor glasi: Direktno i svjesno govorenje neistine na jasno postavljeno pitanje. Koristi se u svim mogućim situacijama, poglavito prije izbora, tijekom rata i poslije lova (rek’o Churchill). Također se koristi u postupcima prilikom selekcije kandidata i to ne samo od strane kandidata (šifra: «svi to rade naročito sada kada nema posla»), nego i od strane poslodavaca (šifra: «obećavamo brda i doline»).

Laganje se isplati ako ostane neotkriveno i ako se ne krene sumnjati i provjeravati činjenice. Kad se otkrije, laganje odjednom jako puno košta jer poslodavcima treba netko od povjerenja,  dok radnicima, također, treba netko od povjerenja – šef kojemu mogu vjerovati i u koga se mogu pouzdati.

Poznato je da se takvom “atmosferom povjerenja” postiže stabilnija radna okolina koja doprinosi rjeđoj fluktuaciji radnika te manjem broju bolovanja i «navodnih bolovanja». Fluktuacije, bolovanja i lažna bolovanja poslodavca mnogo koštaju. Također, neistine na ulaznom intervjuu kandidata mogu koštati napredovanja u karijeri, ponekad i otkazivanja suradnje. Doduše, ako se kandidat javlja za radno mjesto glasnogovornika nekog političara, možda je laganje dobra preporuka?

Osim u razgovoru, laganje se otkriva i u testovima.

Za početak, rezultati na testovima ličnosti mogu biti kontradiktorni s onima iz intervjua. Jer u testovima ličnosti postoje kontrolne skale davanja socijalno poželjnih odgovora, skale predstavljanja sebe u superlativima, skale davanja rijetkih odgovora… itd.

Ukoliko varalica želi napraviti «dobar posao» na testu, morat će tijekom testiranja  pripaziti na pitanja kojima se može otkriti njegova namjera. Za to mu treba malo više koncentracije, energije, vremena odgovaranja na pitanja, a bome i više mašte od prosjeka (kada netko pokušava varati, mora biti malo maštovit!). Sve skupa je vrlo upadljivo, a ponekad postane i očito – npr.: u cijeloj dvorani ostaje jedan kandidat koji je jako zamišljen nad testom ličnosti…

Ipak, recimo da je taj korak uspješno obavljen.

Sljedeća stvar s kojom je kandidat suočen jest intervju.

Tijekom razgovora moguće je preko nekih paralingvističkih znakova utvrditi koja su područja kandidatu bolna i zašto. Istini za volju, ako je određeno područje kandidatu bolno, ne znači odmah da laže s predumišljajem i iz najnižih pobuda. Danas u Hrvatskoj ima «krasnih» poslodavaca o kojima se ne može reći ništa lijepo pa će u takvim okolnostima kandidati iz vlastite pristojnosti vjerojatno iscijediti nekoliko kurtoaznih rečenica i pritom izgledati neiskreno…

Međutim, ako se iste, uglavnom neuvjerljive i prazne govorne strukture protežu kroz veći dio intervjua, u intervjueru će se pojaviti crv sumnje. Konkretno, crv sumnje podrazumijeva sljedeće:

1. neuobičajeno duge stanke u odgovaranju na jasna, direktna i egzaktna pitanja
2. upotreba poštapalica glagola «mislim da», «vjerujem da» i riječi «možda», «jamačno» i sl. (praznim govorom i ponavljanjem riječi kojima ništa ne kaže govornik kupuje vrijeme za razmišljanje)
3. iznenadna pojava mucanja
4. izostavljanje ključnih dijelova i pretjerana upotreba emocionalnih riječi
5. preskakanje s teme na temu i upotreba protupitanja
6. napetost i ljutnja kad ne postoji pravi razlog za to
7. neprirodni pokreti tijela i lica

Ako je potencijalni lažljivac i to prošao, sljedeća metoda je provjera faktografije.

Svaki intervjuer će o svakom kandidatu napisati bar riječ dvije, a bilo kakva sumnjiva informacija (uključujući preporuke) se lakše nego ikad može provjeriti. Isto tako, intervjuer može tražiti dodatnu dokumentaciju kojom će se potkrijepiti ono što sugovornik kaže.

Intervjuer može kandidata konfrontirati, može glumiti da se upecao (to lažljivcu daje osjećaj da može ići u «pliće vode»), a može elegantno na kandidatov CV napisati «NE», mirno razgovor privesti kraju i ostaviti kandidata u uvjerenju da je ostavio izvrstan dojam.

I nakon svega, ako kandidati ostave stvarno dobar dojam, moguće je da će takvog kandidata firma preporučiti za slično mjesto kod, primjerice, poslovnog partnera. Vrijedi i obrnuto, ako se kandidat na razgovoru ulovi u laganju, umanjuje si šansu za daljnje preporuke.

A ako je lažljivac prošao uspješno i taj, zadnji korak i dobio željeni posao, nisam siguran da će biti zadovoljan na odabranom radnom mjestu, jer ljude takvih fenomenalnih kompetencija očajnički traže (i jako dobro plaćaju) na jednom drugom mjestu  – u Hollywoodu.

piše: Zoran Tučkar, psiholog.