Stigla je odbijenica!?

Natječaj je možda i namješten za nekog uvjerljivo najnesposobnijeg kandidata, tipa: „po babi i stričevima“. No u pravilu, kod uspješnih kompanija i tvrtki, zapošljavanje „po genetici“ izbjegava se u širokom luku. Takvim postupcima firma gadno riskira!

Danas je teško naći mladu osobu koja se u jednom trenutku nakon obrazovanja nije susrela s riječima: „Poštovani, u selekcijskom postupku za određeno radno mjesto niste izabrani…“ ili: „Izabran je netko drugi tko je prema svojim kompetencijama prikladniji našim potrebama…“

Ovakva obavijest je prije svega neugodna i stresna jer implicira da određeni kandidat nije dovoljno dobra osoba. Osim toga, odbijenica je znak da je još jedna nada za zapošljavanje (i rješavanje egzistencijalnih problema) otišla u vjetar. U kapitalističkom društvu (kakvo god da jest) radnik je taj koji prodaje svoja znanja, vještine, sposobnosti i iskustvo poslodavcu koji to prodaje dalje (najčešće krajnjem korisniku).

U svjetlu konstantne krize i recesije postoje neki aspekti kojih se nije loše prisjetiti:

1. Moguća je pogreška procjene intervjuera. Kao što postoji pogreška prognoze kod psiholoških testova ili pogreška u zaključivanju na temelju proteklog radnog iskustva, stereotipa itd. Također postoji pogreška procjene kandidata za zaposlenje da će mu određeno radno mjesto riješiti sve njegove probleme…
2. Moguće je da firma koja zapošljava ne uzima radnika koji je najbolji za taj posao. Možda uzima onog radnika koji će za uložen novac dati najveći profit firmi.  To u nekim slučajevima objašnjava zapošljavanje pripravnika, koji su (sukladno važećim zakonima) zaposleni na teret države.
3. Možda će radni vijek vas kao zaposlenika trajati dulje od radnog vijeka firme. Drugim riječima, ako radnik ulazi u firmu koja otprije loše stoji, možda će po ključu „zadnji došao, prvi otišao“ biti prvi otpušten kada se financijska bilanca firme još više smanji. Brzo zapošljavanje i brzo otpuštanje je velik stres za novopridošlog radnika. Nije nemoguće da baš Vas kao pridošlicu, novi poslodavac (naročito ako je nesposoban ili sklon prebacivanju odgovornosti) optuži kao razlog što firmi ne ide bolje.
4. Možda vas ljudi u kadrovskoj službi/službi ljudskih potencijala vide kao dobrog kandidata, ali ne za traženo radno mjesto. Recimo, traže čovjeka za odjel prodaje, a oni su ocijenili da ste nenavikli raditi u nestrukturiranim situacijama. Moguće je da vas se sjete kad budu tražili nekog za, npr.: računovodstvo.
5. Možda je stvar „loše kemije“ – da se na razgovoru niste dobro razumjeli. Ili pak, na osobnoj razini koja ne mora imati veze s profesionalnom, komunikacija između intervjuera i vas „nije kliknula“, za razliku od nekog, možda čak po znanjima i sposobnostima slabijeg kandidata, gdje je „kliknula“. U ovu sferu aspekata spada i slabija pripremljenost ili raspoloženje kandidata na intervjuu.
6. Možda ste baš vi dobar i drag timski igrač, a javljate se u firmu u kojoj vladaju nepisana pravila međusobnog natjecanja s malom ili nikakvom željom održavanja dobrih međuljudskih odnosa. Ili obrnuto.
7. Možda taj posao nije za Vas, ili bar nije u onom kontekstu kako firma očekuje da ga Vi obavljate. Možda su Vam na razgovoru za posao neke stvari prešutjeli, ili su Vam posredno rekli da očekuju od Vas da dio svojih poslova radite suprotno načelima radne etike i struke. Ako doista volite svoju struku, ovu dilemu zapravo nije teško razriješiti.
8. Natječaj je možda i namješten za nekog uvjerljivo najnesposobnijeg kandidata. tipa: „po babi i stričevima“. U pravilu, kod uspješnih kompanija i tvrtki, zapošljavanje „po genetici, kamenu i kumstvu“ izbjegava se u širokom luku –  jer takvim postupcima firma gadno riskira! Prije svega jer bolje kandidate za određeno radno mjesto na takav način prepušta konkurenciji, koji će za isti uložen novac napraviti više posla bolje kvalitete (zna se što to znači na tržištu). Drugo, sebe izlažu velikom riziku da se kandidat ne prilagodi radnom mjestu i da ne bude funkcionalan. Takvom je radniku, sukladno važećoj pravnoj regulativi, teško dati otkaz – može se „skrivati po bolovanjima“, skrasiti se kod lokalnog političkog moćnika, služiti se ucjenama za mobbing itd. U tom slučaju firma ili mora zaposliti još nekog radnika ili se pomiriti sa stagnacijom i padom općeg ozračja u radnom kolektivu, jer se profit dijeli i na one koji neadekvatno doprinose. Dakle, nije nužno da razmišljate o namještenom natječaju. Ukoliko doista jest namješten za nekog, sama firma će dobiti ono što zaslužuje i bez ikakvih vaših emocija.

Što dalje?

1. Informirajte se kod kadrovika o rezultatima testiranja i intervjua. Oni vam vjerojatno neće reći ništa konkretno. No možda u razgovoru doznate opcije o nekim drugim natječajima kod njihovih poslovnih partnera.
2. Ako je potrebno, dobro se isplačite i izvrišttite u jastuk. Nakon toga zatvorite emocionalnu dionicu!
3. Potraga za poslom se nastavlja! Najbolje poslove ne dobivaju oni s najboljim referencama, Najbolje poslove dobijaju oni koji ne odustaju od potrage, koji se kvalitetno informiraju i aktivno postavljaju na  razgovorima za posao. Ipak, nekima je  lakše postati (ili ostati) pasivan!

U svakom slučaju, ima života i posla i nakon gubitka zaposlenja, odbijenica i loših poslodavaca. Sve od navedenog sam iskusio na vlastitoj koži.

piše: Zoran Tučkar, psiholog.