Hrvatski
English 
…Nasuprot tome, kod nas je među mladim i nezaposlenim osobama uvriježeno mišljenje da ih nitko neće, da se ništa ne može promijeniti i da njihov trud nema smisla. Na taj način pristupaju razgovorima za posao iz perspektive očajnika ili pesimista, a kao takve ih stvarno nitko neće zaposliti!
Proaktivno ponašanje je, u najširem smislu, svaki oblik ponašanja koji ima za cilj stjecanje poslovne dobrobiti za sebe i okolinu u situacijama kada nadređenima i poslovnoj okolini nije evidentna jasna potreba za tom aktivnosti i nije jasnije izražen poslovni pritisak da se upravo ta aktivnost treba obavljati, ali postoje opravdani razlozi da bi takav oblik ponašanja mogao donijeti dobrobit u budućnosti.
Proaktivnost uključuje adekvatnu analizu postojećeg stanja, kvalitetnu prognozu budućih ishoda te rješavanje problema koji bi se mogli pojaviti u budućnosti. Proaktivnost traži odgovornost, dodatnu motivaciju, inicijativu, poznavanje situacije, jasno komuniciranje s nadređenima, podređenima i suradnicima oko ciljeva u budućnosti, komuniciranje s klijentima oko njihovih potreba te njihovo predviđanje, istovremeno razmišljanje iz “žablje” kao i iz “ptičje” perspektive, i možda najvažnije, spremnost na promjenu ustaljenih radnih ritmova. Potonje je možda najrjeđe za naći, naročito u radnim atmosferama u kojima dominiraju dvije “zlatne” riječi: “Ne talasaj”. Cinici bi mogli reći da je proaktivnost traženje posla samom sebi i nepotrebno “uvaljivanje”, no u sve nemirnijem poslovnom svijetu kapitalizma i posebno rada, s ljudima teško da si itko može priuštiti luksuz čekanjem da promjena dođe izvana.
U svojoj poznatoj knjizi “Sedam navika uspješnih ljudi” Stephen Covay kao prvu naviku stavlja proaktivnost. Poseban naglasak je na riječi navika, što će reći da proaktivnost ima smisla ako je konstantna nepisana vrijednost unutar firme.
Slikovito se proaktivnost može predočiti situacijom kada jedan partner želi iznenaditi svoju drugu polovicu nečim za što je siguran da bi se drugoj strani jako dopalo, a nikad to nije izričito traženo da se tako nešto učini.
Suprotnost proaktivnom razmišljanju i ponašanju je reaktivno razmišljanje i ponašanje. Reaktivno ponašanje često dolazi do izražaja kod hijerarhijski vrlo jasno strukturiranih i definiranih poslova kod kojih se izričito traži da se obavi zadatak na određen način. Vlastita inicijativa nije jasno izražena i težnja je na tome da se zadovolji eksternalni motiv. Recimo, teško da možemo tražiti proaktivno ponašanje kod, npr., profesionalnog vojnika, dostavljača ili čuvara ophodara.
Reaktivni način razmišljanja je slikovito opisao John Lennon svojim stihom: “Life is what happens when you’re busy making other plans.” (Život je ono što se događa kad planiramo nešto drugo).
Međutim, u svijetu kapitalizma i rada s ljudima, proaktivno ponašanje je više nego poželjno pa za primjer možemo uzeti aktivan pristup nezaposlenih osoba oko traženja zaposlenja što vodi bržem nalaženju posla. Nasuprot tome, kod nas je među mladim nezaposlenim osobama uvriježeno mišljenje da ih nitko neće, da se ništa ne može promijeniti i da njihov trud nema smisla. Na taj način pristupaju razgovorima za posao iz perspektive očajnika ili osoba bez optimizma, a kao takve ih stvarno nitko neće zaposliti! U mikro-svijetovima pojedinih firmi proaktivno ponašanje vodi povećanju broja klijenata, njihovom većem zadovoljstvu uslugama, boljoj prevenciji neugodnih iznenađenja.
Kako implementirati proaktivno ponašanje? Proaktivnost počinje od glavnih osoba u firmi, a oni, prije svega, biraju svoje zaposlenike. Već se na selekciji dade primijetiti tko je proaktivac, a tko ne. “Proaktivci” će manje ili više diskretno kroz razgovor provući tezu da su upravo oni kovači svoje sreće. Zatim, ako glavni management želi, mogu poslati svoje radnike na razne tečajeve ili radionice vještina za koje smatraju da bi im mogle povećati dobit. Osim toga, glavni management može poticati radnike na produkciju svježih i novih ideja te vršiti selekciju ideja i prijedloga za poboljšanje. Komunikacija o proaktivnosti potiče nivo povjerenja radnika u vodstvo firme, što posredno doprinosi povećanoj motivaciji i manjoj fluktuaciji radne snage – a to su već “opipljive” varijable. Proaktivno ponašanje je čak i određena tolerancija na gubitke, ako je to zalog za profit u budućnosti.
Kao što svako ponašanje može biti izvrnuto, štetno i devijantno, tako i za proaktivno ponašanje postoje situacije kada se primjenjuje na krivi način. Najbolji primjer za to su neke farmaceutske kuće koje prvo proizvedu lijek, a onda traže bolest za to ili proizvedu lijek, a onda umjetno pomaknu granicu uvriježenih zdravstvenih parametara i tako iskoriste mogućnost plasmana lijeka na tržište.
piše: Zoran Tučkar, psiholog.