Selekcija kadrova – razočaranje za kandidate i poslodavce!

prednosti psihološkog testiranja kandidata za posao poželjan poslodavac headhunting psihologijsko testiranje upitnici ličnosti izbaci uljeza selekcija.hr psihološki testovi priprema za psihološko testiranje odabir kandidata za posao

Prvi dojam, prema najnovijim istraživanjima, stvara se za 3-7 sekundi. Toliko je potrebno nekim poslodavcima da odluče hoće li vas primiti. Ostalih 20-tak minuta razgovora služi im da potvrde svoje pretpostavke! Zato inzistiramo na testovima!

Ponukan brojnim upitima na kontakt obrascu Selekcija.hr webu pokušat ću iz dvije perspektive (psihologa koji provodi selekciju kandidata, ali i kandidata u selekciji) sagledati taj proces koji je po mnogočemu naporan i bolan (za kandidate) te  zahtjevan i skup (za posodavce).

Nadalje,  temeljem stručnog iskustva u selekciji zaposlenika, pokušat ću približiti kandidatima – natjecateljima kako i zašto biramo određene kandidate, a druge ne.

Naime, u zadnje vrijeme često dobijam brojne  mejlove osoba koje se osjećaju loše jer su prošle kroz nekoliko selekcijskih postupaka (ili samo testiranja) za manje tvrtke, ali i velike kompanije u Hrvatskoj i pitaju se što mogu učiniti da im se ne dogodi isto, dakle, da pristupe testiranju, ne prođu, očekuju odgovor koji nikada ne dobiju i ponovno se osjećaju loše…

Postavlja se pitanje zašto ja odgovaram kandidatima koje je testirao netko drugi? Pa evo nekoliko odgovora:

  1. Kao psiholog sve više uviđam da je mladim ljudima, nakon brojnih selekcija, narušeno samopoštovanje i povjerenje u vlastite sposobnosti pa je često naglašena potreba za stručnom pomoći ili podrškom.
  2. Kao čovjek ili kandidat u selekciji, znam kako je meni (u toj ulozi) bilo i kako sam se osjećao tada, a nisam tražio odgovor zbog ljutnje, straha, tuge, taštine ili koječega drugog.
  3. Kao privatnik/stručnjak koji misli na posao u budućnosti, znam da je važno na svaki pristigli upit odgovoriti i ukazati poštovanje osobama koje često bezuspješno traže odgovore.

Upiti koji stižu na Selekcija.hr web su sljedeći:

  1. Kako mogu doći do testova za selekciju i varijacije ovoga pitanja; npr.
    • Molim, pošaljite mi testove na sljedeću adresu…
    • Radim na diplomskom pa bih vas molio za sve testove…
    • Pošaljite testove, platit ću…
  2. Kako je moguće da mi ne kažu rezultate testiranja?
  3. Da li je moguće da za tu poziciju koriste takve testove?
  4. Ništa mi nisu dali da potpišem, kako ću znati kuda idu moji rezultati?
  5. Zašto ništa ne javljaju?
  6. Meni je već dosta, stalno me odbijaju i osjećam se loše, što da radim?
  7. Da li mi možete poslati neki test ili upitnik kako da za jedno radno mesto školskog psihologa odabrati pravog
  8. Imate li neke testove da mogu vježbati za posao mi treba?
  9. Ako nisam prošla na testu što to znači? Da sam manje inteligentna?
  10. Poštovani, da li se mogu naručiti testovi za određenu djelatnost? Također me zanima tehnika provođenja testiranja, te analiza rezultata.
  11. Završila sam Pravni fakultet i konkurirala na radno mjesto pravni referent-pripravnik u jednoj tvrtki. Interesira me kakav tip testova se tom prilikom radi, čula sam da su u pitanju testovi ličnosti i inteligencije (ili sposobnosti), ali me zanima nešto više o tome.

U prethodnim pitanjima može se otkriti nesigurnost, neizvjesnost, potreba za kontrolom, strah od neuspjeha, beznađe, tuga i razočaranje. Na većinu ovih pitanja odgovorio sam, ponekad i dugim mejlom,  ali u suštini ovako:

  • ispričao sam se što me zakon obvezuje na čuvanje testova,
  • uz podršku zbog razočaranja ili tuge preporučio sam neki oblik savjetovanja,
  • izrazio sam podršku kolegicama koje su testirale te objasnio proceduru,
  • izrazio sam podršku kandidatima zbog srednjovjekovnih metoda selekcije kojima su (eto) prisustvovali…

Ovim putem pozivam i druge HR stručnjake, koji sudjeluju u procesu procjene kandidata za zaposlenje, da svojim odgovorima pomognu kandidatima koji se osjećaju zbunjeno i potišteno te nemaju povjerenja u vlastite snage; jer to ponekad vodi i u depresiju!

O odabiru kadrova morate znati sljedeće:

  1. Prvi dojam, prema najnovijim istraživanjima, stvara se za 3-7 sekundi. Toliko je potrebno nekim poslodavcima da odluče hoće li vas primiti. Ostalih 20-tak minuta razgovora služi im da potvrde svoje hipoteze! Zato inzistiramo na testovima!
  2. Svakodnevno testiram od deset do dvadeset ljudi. Svakodnevno mi se dogodi da prije testiranja pogriješim u procjeni sposobnosti nekih ljudi. A držim da sam jedan od boljih u ovome poslu! Zato su mi smiješni poslodavci koji smatraju da sami mogu procijeniti npr. inteligenciju (kandidata) pa u skladu s takvim procjenama zapošljavaju i griješe! A vi mislite da niste dovoljno pametni?
  3. Velik broj poslodavaca završi intervju za 2-3 minute. jer ne znaju što bi pitali kandidata ili ne znaju kako voditi intervju! Ne zbog toga što su kompetentno procijenili da niste za posao iz natječaja! Poslodavci ponekad znaju samo da im treba kvalitetni radnik, ali često to ne znaju definirati!
  4. Velik broj poslodavaca završi intervju za 2-3 minute jer imaju izrazito konzervativne ili rigidne stavove i uvjerenja.
Na primjer, jedan poslodavac automatski je odbacio sve molbe za posao koje nisu bile obostrano poravnate (Justify) jer je to,  za njega, bio odraz neurednosti kod kandidata! Jedan poslodavac odbacio je kandidatkinje koje su imale duge nokte, a drugi kandidate  s dugom kosom!
  1. Većina poslodavaca bira kandidate prema vlastitim preferencijama. A preferencije nemaju veze s profesionalnom procjenom, već s osobnim isustvima i definiranim obrascima osoba koje su tijekom života poznavali… Pa se često dogodi da vas odbace jer u vama (nesvjesno) prepoznaju osobu s kojom su ranije u životu imali neugodna iskustva ili joj ne vjeruju.
  2. Ponekad poslodavci postavljaju besmislena pitanja koja nemaju veze s kvalitetnom procjenom, a kandidati misle da je u podlozi nešto jako važno! Kvaka 22!?
  3. U jednom slučaju selekcija.hr bila je angažirana zbog prikrivanja (političke) veze u zapošljavanju. Nažalost, to smo saznali nakon što smo kvalitetno odradili posao i preporučili najprikladnije kandidate, koji naravno, nisu bili primljeni! Loš osjećaj.
  4. Za neka radna mjesta ponekad se jave genijalni ljudi (po inteligenciji i po osobinama ličnosti) ali totalno nemotivirani za posao iz natječaja. Taj posao žele jer smatraju da im može premostiti trenutno stanje, dok, u stvari, streme nečem višem/ boljem.  To se lako uoči. A svaki otkaz  ugovora (s bilo koje strane) poslodavcu znači trošak, pa se ne možemo igrati… moramo biti ozbiljni – s obje strane!
  5. Za neka radna mjesta ponekad se jave genijalni ljudi (po inteligenciji i po osobinama ličnosti) ali totalno nespremni za intervju. Jako je važno dobro se informirati o tvrtki i radnom mjestu, znati se verbalno i neverbalno prezentirati…
  6. Ponekad se na natječaj jave kandidati koji su po svemu savršeni, ali se ne znaju služiti računalom i internetom! U današnje vrijeme? Da.
  7. Ponekad se na natječaj jave kvalitetni ljudi koji jednostavno nisu prikladni za određeno radno mjesto. Znam da se kasnije ljute, tuguju, žale i žaluju, ali često je tako odlučeno i za njihovo dobro, što im vjerojatno zvuči apsurdno dok čitaju odbijenicu!
Na primjer, jedan izrazito ekstravertirani kandidat (osoba usmjerena na društvo i druženje, koji se lako upoznaje i pristupa nepoznatima, koji jako voli biti u centru pažnje) javio mi se za poziciju na radnom mjestu gdje je po 10 sati dnevno trebao biti sam u uredu s velikom hrpom spisa, bez ljudi! inače, bio je natprosječno inteligentan!
Kako tome čovjeku objasniti da ne može dobiti posao – ali da bude uporan i da će naći odgovarajuće radno mjesto!? Kako biste vi objasnili čovjeku koji je dobar i pametan da će jednostavno sagorjeti na poslu bez ljudi koji su mu (po njegovoj strukturi ličnosti) izrazito važni? Kako to objasniti? Jer štogod rekli, crv sumnje ostaje: nepovjerenje u vlastite sposobnosti, tuga, razočaranje…
Konkretno, i ja sam (u početku karijere) bio ljut i tužan. Čak sam poslao i pritužbu za jedno radno mjesto na koje je primljena osoba preko veze, a sada, nakon dugog niza godina, zahvaljujem što tamo nisam primljen! Usput, kolega koji tamo radi izgara od posla, priča o mobbingu, bolesnom natjecanju unutar tvrtke i sl.
Slično iskustvo imao sam s još dva natječaja na koja sam se odazvao i sudjelovao u užem krugu. Sada sam sretan što nisam primljen zbog životnog puta kojeg sam prošao, posla kojeg sam osmislio, u kojem uživam i napredujem.
Jednostavnije rečeno: “Nije svako zlo za zlo…”

Na kraju ovoga posta, ako ste nezaposleni, od srca vam  želim skoro, ali prije svega kvalitetno zaposlenje u kojem će doći do oslobađanja vaših potencijala, u kojem ćete biti sretni i profesionalno napredovati.

Piše: Slobodan Jović, psiholog.