Hrvatski
English 
Iskustvo zlostavljanja radnika na radnom mjestu je trauma kojoj je prema nekim procjenama izložen svaki četvrti radnik u Hrvatskoj, dok na adresu Udruge mobbing stiže tek maksimalno 1200 pritužbi godišnje. Osobe izložene zlostavljanju nerijetko se povlače i u tišini trpe nasilje samo kako ne bi izgubile posao te jedine osobe s kojima to iskustvo podjeli su najbliža obitelji i prijatelji.
Nakon što se požale, žrtve nasilja često dobivaju savjete od strane obitelji, prijatelji i kolege što da u takvim situacijama naprave. Međutim, ti savjetu su uglavnom nepraktični i njihova primjena nerijetko samo još pogorša situaciju u kojoj se žrtva nalazi. Tay-Williams i Kathleen Krone u svom istraživanju su dobile podatak da je savjet kojega ljudi najčešće primaju: „Daj otkaz!“ – I što osoba može napraviti s jednim ovako nerazumnim savjetom? Ništa! Prvenstveno, posao je izvor prihoda, bez kojih je danas nemoguće preživjeti te žrtve uglovnom osjećaju da nisu ništa krivo napravile i da ne bi trebale napustiti posao koji vole. Također, osoba može smatrati da na takav način „nasilnik pobjeđuje“ i naposljetku osoba ostaju u svojoj tihoj patnji što ne dovodi do promjene situacije.
Najčešći savjeti koje žrtve nasilja na radnom mjestu primaju (Tay-Williams i Kathleen Krone, 2017):
Dati otkaz ili izaći iz takve situacije – 27%
Ignorirati – 23%
Boriti se ili se suprotstaviti osobi koja zlostavlja – 17%
Ostati miran – 10%
Prijaviti nasilje – 10%
Određeni postotak ljudi prima savjete da udare nasilnika ili da prestanu izmišljati.
Jedan od najčudnijih nalaza ovog istraživanja je da i žrtve same daju beskorisne savjete koje primaju. Budući da te osobe nemaju uvid u korisne strategije kojima bi pomogle kako sebi tako i drugoj žrtvi, daju isti savjet koji su i primile.
Što savjetovati?
Tye-Williams naglašava da osoba koja savjetuje nema rješenje ili savjet kao „gotovi proizvod“, ali da je „savjetnik“ ključna osoba koja pomaže u rješavanju problema. Dakle, ne polazi se od toga što savjetovati nego od toga „kako savjetovati“. Najbitnije je pomoći žrtvi da sagleda cijelu situaciju te da shvati kako ne postoji jedno najbolje rješenje nego niz alternativa koje mogu biti učinkovite za izlazak iz teške situacije. Kroz dijalog „savjetnici“, ako imaju takva iskustva, mogu navesti svoje načine kako su se nosili s nasiljem na poslu te, ono bitnije, trebaju pustiti samu žrtvu da iznese što više različitih i kreativnih rješenja. Najbolja stvar koju obitelj, prijatelji i kolege mogu napraviti je jednostavno slušati bez presuda i nametanja načina što bi osoba od ponuđenih opcija trebala napraviti. Na takav način osoba sama razvija metodu koja je za nju najučinkovitija i koja pomaže da uistinu izađe iz svoje “bezizlazne” situacije.
Nadalje, Tye-Williams navodi još jednu bitnu stvar o kojoj treba vidjeti računa prilikom savjetovanja. Budući da žrtve mobbinga na radnom mjestu dijele vrlo emotivno iskustvo zlostavljanja koje trpe, njihove emocije su jake i imaju potrebu da ih izraze. S obzirom na to, reći žrtvi da se smiri ili da ne pokazuje svoje emocije je pogrešno, dovodi do toga da se žrtva povlači u sebe i nastavlja patiti sam u tišini. Iskazivanje emocija vezanih za traumatski događaj je normalno i prirodno te osobu treba pustiti da pokaže kako se osjeća.
Nasilje na radnom mjestu je ozbiljan problem i bitno je naučiti kako postupiti kada se nama bliska osoba nosi s takvim problemom. Proširiti vlastite vidike i zaobići vlastita vjerovanja što bi bilo najbolje, biti potpora, dobar slušač i traženje rješenja u suradnji sa žrtvom je najbolje što možete napraviti.
piše: Fanika Ivaković, psihologinja.