Hrvatski
English 
Statistički podaci pokazuju da žene u RH na svojim poslovima primaju 10 % niže plaće od muških kolega, u ukupnom broju nezaposlenih ih ima 53 %, te se tek 35% žena nalazi na vodećim pozicijama (većinom su zaposlene na pozicijama nižeg menadžmenta). Prema podacima Državnog zavoda za statistiku visokoobrazovanih stanovnika u Hrvatskoj je 16,4%, a među njima je po prvi put više žena nego muškaraca.Primjera radi, akademske godine 2011/2012. studiralo je 86.763 žena i 66.094 muškaraca, a 2011. je diplomiralo 21.354 žena i 15.134 muškaraca.
Žene na tržište rada ulaze početkom 20. stoljeća i iako je to na neki način dalo poticaj gospodarstvo u konačnici nije rezultiralo egalitarizmom, odnosno, jednakošću muškaraca i žena na tržištu rada. Od početka 20. stoljeća pa sve do danas položaj žena se u mnogočemu promijenio te su se međuvremenu kreirale i različite zakonske regulative kojima je cilj promicanje ravnopravnosti žena. Međutim, trendovi na tržištu rada jasno pokazuju kako ravnopravnost spolova na tržištu rada nije postignuta jer žene u pravilu rade na poslovima niže odgovornosti, manje su plaćene te sporije napreduju.
Analizirajući svjetske trendove i statističke podatke moguće je uočiti vertikalnu i horizontalnu segregaciju na tržištu rada.
Horizontalna segregacija je vidljiva u činjenici da se žene najčešće grupiraju u uslužnim i administrativnim zanimanjima. Žene najčešće biraju društvene i humanističke obrazovne smjerove (odgajateljice, učiteljice, medicinske sestre i slično) dok se muškarci najčešće grupiraju u fizičkim i proizvodnim poslovima. Muškarce češće nalazimo u tehničkim sektorima (informatičari, strojari, inženjeri). Ova tradicionalna podjela zanimanja na muška i ženska ne bi nimalo bila problematična da nismo svjesni činjenice kako su tipično „muška zanimanja“ ujedno i bolje plaćena od tipično „ženskih zanimanja“.
Vertikalna segregacija odnosi se na činjenicu da žene u malom postotku nalazimo na pozicijama moći jer im je profesionalna napredovanje ograničeno. Ova pojava je u psihologiji poznata i pod nazivom efekt staklenog stropa odnosno nevidljiva barijera koja ambicioznim, sposobnim i iskusnim ženama priječi prelazak na više pozicije. Činjenica je da većinu rukovodećih pozicija u gotovo svim zemljama svijeta zauzimaju muškarci.
Žene rukovoditelji imaju tendenciju zauzimati niže rangirane menadžerske pozicije i u pravilu imaju manje autoriteta od njihovih muških kolega.
Prema podacima Wall Street Yournal-a, 2013. godine u SADu na poziciji nižeg menadžmenta bilo je 34% žena, na poziciji srednjeg menadžmenta 14%, a u top menadžmentu tek 4%. Istraživanje o zastupljenosti žena i muškaraca na rukovodećim i upravljačkim pozicijama u poslovnim subjektima u RH pravobraniteljice za ravnopravnost spolova generiralo je zaključak kako su žene značajno te u velikom broju slučajeva i izrazito podzastupljene na hrvatskom tržištu rada i to na svim razinama – od redovitih radnih mjesta preko rukovodećih pozicija (35%) do sudjelovanja u upravnim (19%) i nadzornim tijelima (20%) (op.a. top menadžment pozicije nisu bile uključene u istraživanje).
Diskriminacija žena na tržištu rada je sveprisutna i jedan od razloga zašto je tome tako su tradicionalne vrijednosti društva. Naime, nerijetko nalazimo na ukorijenjena vjerovanja o muškim i ženskim poslovima, o tome kako su muškarci sposobniji od žena te da muškarac mora imati veću plaću od žene. Diskriminacija žena često započinje i na samom početku odabira zaposlenika kada poslodavac postavlja pitanja o bračnom statusu i planiranju obitelji. Također, nerijetko svjedočimo situacijama kada žene zbog trudnoće dobivaju otkaz čime poslodavci izravno krše ugovor o radu.
Iako se pred ženama, kako u svijetu tako i u RH, nalaze brojne prepreke budućnost i nije baš tako crna.
Danas vidimo pozitivan trend da sve veći broj žena bira „muška zanimanja“ poput medicine, prava ili građevine gdje već dugi niz prema upisnim kvotama na fakultetima vidimo podjednak broj muških i ženskih studenata. Međutim, tu ćemo možebitno naići i na novi izazov. Naime, jako mali broj muškaraca se odlučuju na upis primarno ženskih fakulteta poput učitelja, socijalnih radnika, psihologa. Iz ovoga proizlazi realna bojazan kako muškarci nisu spremni na preuzimanje dijela „ženskih“ obaveza i određenu dozu fleksibilnosti tako da suvremene žene mogu naići na opterećenje tj. dvije jako opterećujuće uloge, domaćice i karijeristice.
piše: Marija Biuk, psihologinja.