Hrvatski
English 
Nakon rješavanja psiholoških testova slijede uobičajena pitanja o prolaznosti na testu i rezultatima na psiho testu, o pojedinim zadacima, o svrsi i smislu testiranja. Vjerovali ili ne, postoje i ljudi koji se vole testirati! Postoje, ali su rijetki. Većina testiranih radijee bi bila na nekom drugom mjestu i s drugim ljudima, što je normalno! Generalno, ljudi ipak ne vole testiranje. Nije im ugodno kad ih nepoznata osoba analizira, provjerava, propitkuje i zaključuje o njihovim osobinama i sposobnostima. Pogotovo ako otkrije nešto nepoznato (op.a. toga nema!).Uvriježeno je mišljenje da ista osoba ponekad odlučuje i o tome hoće li rješavač dobiti posao – tj. donosi odluke o njegovoj egzistenciji! Zbog toga ljudi ne vole testiranje, a pogotovo ako ih je strah da će prikupljene informacije komentirati i treće, još manje poznate osobe!
Postoji dakle, problem povjerenja u ljude koji testiraju, njihove metode, strah od otkrivanja podataka; ali i strah od otkrivanja sitnih problema, krupnijih poremećaja ili nekog groznog „skrivenog ludila“. Obično su svi ti strahovi neutemeljeni. Najčešći je strah od „padanja“ na testu odnosno strah da im rezultati na psiho testu ne budu loši.
U testovima ličnosti koji se primjenjuju u selekcijske svrhe „padanja“ nema. To znači da vaši rezultati na psiho testu ne mogu biti lošiji ili bolji od drugih. Jednostavno se traži kandidat s najizraženijim kompetencijama za to radno mjesto, a ne najbolja osoba.
