Psiho test: od pitanja do rezultata

Kako bismo bili sigurni da testovi stvarno mjere osobine ispitanika koje su važne za određeno radno mjesto i da rezultati s visokim stupnjem sigurnosti dobro razlikuju kandidate, svi testovi prolaze proces standardizacije.

Standardizacija se odnosi na:

  • definiranje postupka primjene testova,
  • preciziranje prihvatljivih uvjeta primjene,
  • objektivnost mjernog postupka,
  • bodovanje i vrednovanje rezultata.

Standardizacijom osiguravamo uvjete u kojima ne dozvoljavamo da se mjere tzv. varijabilni ili nekontrolirani faktori koji nastaju zbog nesustavnih promjena u organizmu ili okolini, već osobine ispitanika koje su nam važne i koje namjeravamo mjeriti!

Konstrukcija testova.
Konstrukcija testova provodi se prema znanstvenim metodama, uz stalnu superviziju doktora znanosti iz područja psihometrije. U procesu izrade testova prvi korak je analiza posla. Rezultati analize posla svrstavaju se u nekoliko glavnih područja, npr.: znanja, sposobnosti, vještine i osobine ličnosti.

Nakon analize posla, u skladu s prikupljenim informacijama i teorijskim postavkama, tim stručnjaka producira veliki broj pitanja – tzv. čestica koje ulaze u prvi krug pilot-istraživanja. Već u prvome krugu, nakon prvih analiza, otpada gotovo 80% produciranih čestica.

Biraju se samo najbolje čestice, a otpadaju one koje nemaju zadovoljavajuće indekse težine i diskriminativne valjanosti. Drugim riječima, otpadaju one čestice koje su prelagane, pa ih riješavaju svi (indeks težine), kao i one koje su previše, ili premalo slične česticama s boljim karakteristikama (indeks diskriminativne valjanosti).

Kroz nekoliko preliminarnih istraživanja postiže se konačni broj čestica (pitanja) koje zajedno, kao test, ostvaraju visoku pouzdanost, valjanost, objektivnost i osjetljivost. Važno je naglasiti da navedene psihometrijske karakteristike ne ovise samo o svojstvima mjernih postupaka, nego i o rezultatima primjene testova na određenim populacijama ispitanika u preliminarnim istraživanjima.

Norme: općenito i specifično + primjer.
Općenito, norme su rezultati, odnosno vrijednosti reprezentativne isključivo za određenu populaciju, pa se mogu koristiti samo za uspoređivanje pojedinaca iz te, specifične skupine. Norme predstavljaju grupiranje rezultata velikog broja ljudi oko jedne centralne/prosječne vrijednosti. Ta prosječna vrijednost postaje referentna točka za procjenu rezultata ispitanika koji kasnije pristupaju testiranju.
Norme različitih zanimanja na istom testu mogu se drastično razlikovati. Na primjer, norme IT stručnjaka na numeričkom testu vjerojatno su puno veće od normi nogometaša na istom testu.

Pokušajmo zamisliti situaciju iz sljedećeg primjera.

Primjer: Numerički test od 60 pitanja riješilo je 500 IT stručnjaka i 500 nogometaša. Prema tim rezultatima napravljene su dvije vrste normi: za nogometaše i IT stručnjake.

Prosječni broj točno riješenih zadataka za nogomaše je 30 (od 60).
Jako mali broj nogometaša riješio je ispod 20, ili iznad 40 zadataka. Nogometaš koji je riješio 36 zadataka na matematičkom testu, prema normama za nogometaše postigao je – iznadprosječan rezultat.

Prosječni broj točno riješenih zadataka za IT stručnjake je 45 (od 60).
Jako mali broj IT stručnjaka riješio je ispod 35, ili iznad 55 zadataka. IT stručnjak koji je riješio 36 zadataka na matematičkom testu, prema normama za IT stručnjake postigao je – ispodprosječan rezultat.
Ali, prema normama za nogometaše, on je iznad prosjeka!

Drugim riječima, kada bi se u profesionalnoj selekciji koristili stari testovi i norme bez valjanih psihometrijskih karakteristika vjerojatno bi to vodilo nepreciznim i neutemeljenim analizama i predviđanjima, tj. bacanju poslodavčevih novaca.

Positive SSL Wildcard