Priča o selekcijskom postupku – pismo jedne kandidatkinje

Opisana je situacija koja mi se mnogo puta dogodila prilikom odlaska na intervju. Mjesto je bilo rezervirano, ali su zakonski morali obaviti razgovor sa mnom jer ih država na to obvezuje. Nakon tih loših iskustava, krenula sam slati molbe poduzećima koja su u natječaju navela da će biti selekcijski postupak, odnosno: testovi kognitivne sposobnosti, testovi ličnosti i slično. Ti testovi i takvi natječaji su u meni budili nadu…

Pismo kandidatkinje za zaposlenje prenosimo u cijelosti:

Poštovani,
mlada sam osoba, tek završila fakultet, puna ambicija i entuzijazma i htjela sam napisati članak o tome kako je za mladu osobu teško pronaći posao u vrijeme recesije  i kako je prvi korak prema zaposlenju težak, ali ne i nemoguć. Započet ću s jednom šalom s intervjua za zaposlenje:

  • Poslodavac: “Imate 50 cigli u zrakoplovu. Ako jednu bacite van. Koliko ih ostane?
  • Kandidat: To je jednostavno, 49.
  • Poslodavac: Kako u 3 koraka staviti slona u frižider?
  • Kandidat: Otvorite frižider. Stavite slona unutra, zatvorite frižider.
  • Poslodavac: Kako u četiri koraka staviti jelena u frižider?
  • Kandidat: Otvorite frižider. Izvadite slona. Stavite jelena. Zatvorite frižider.
  • Poslodavac: Lav slavi rođendan, da li su sve životinje tamo?
  • Kandidat: Ne, jelen je u frižideru.
  • Poslodavac: Kako će starica prijeći rijeku poznatu po krokodilima?
  • Kandidat: Preplivat će, jer su krokodili na rođendanu kod lava.
  • Poslodavac: Još jedno pitanje. Na kraju starica ipak umre. Zašto?
  • Kandidat: Utopila se.
  • Poslodavac: Ne! Pogodila ju je cigla iz aviona – S LJ E D E Ć I …
  • Pouka: KOLIKO GOD BILI SPREMNI, AKO NISTE DOŠLI PREKO VEZE, UZALUD VAM SUNCE SJA!” 

S malo ironije sam htjela prikazati problem korupcije u našoj državi i kako mamini i tatini sinčići dobiju radno mjesto za koje uopće nisu kvalificirani, ali ga dobiju upravo zbog titule “nečiji sin” jer tada titule “iur., oec., ing.” i ostale postaju manje važne. Opisana je situacija koja mi se mnogo puta dogodila prilikom odlaska na intervju. Mjesto je bilo rezervirano, ali su zakonski morali obaviti razgovor sa mnom jer ih država na to obvezuje. Nakon tih loših iskustava, krenula sam slati molbe poduzećima koja su u natječaju navela da će biti selekcijski postupak, odnosno: testovi kognitivne sposobnosti, testovi ličnosti i slično. Ti testovi i takvi natječaji su u meni budili nadu, a unutarnji glas je govorio:“DA! Ja to mogu,  ja to želim,  ja to znam! …neće me nitko spriječiti ako dokažem da znam …” i tako je i bilo.

Pripremila sam se za razgovor, pročitala sve o poduzeću na njihovoj web stranici (zapamtila i najmanji detalj), pročitala Vaše članke kako se pripremiti za razgovor i provježbala nekoliko IQ testova online – onako, da se osjećam spremnom za izazov. I došao je taj dan. Ustala sam rano, s malom tremom i čudnim osjećajem u želudcu te krenula pronaći adresu potencijalnog poslodavca. Već nakon pola sata sjedila sam u dvorani koja je mogla otvoriti vrata mojoj karijeri i to bez da me u tome zakoče “mamini sinčići”. Smatrala sam da je ključ sudbine u mojim vlastitim rukama … skoncentrirala sam se samo na testove, a u glavi su mi se vrtile misli o  kvadratićima, kockicama, nastavljanju niza, izbacivanju uljeza i logičnim zaključcima, odnosno rješenjima.

Nakon toga je je uslijedio test ličnosti… mlada psihologinja koja je vodila testiranje sugerirala je da budemo iskreni prilikom rješavanja jer će nas u protivnom razotkriti skala laži. Zvonile su mi te njezine riječi i zbilja sam znala, iz brojnih pročitanih članaka – da postoji skala laži koja otkriva neiskrenost. Odlučila sam odgovarati iskreno, pa “kud puklo da puklo” :-). Nakon otprilike tri sata sve je bilo dio prošlosti i slijedilo je razdoblje isčekivanja.

Dva tjedna sam se bavila svim i svačim samo da ne mislim o tome jesam li dobro riješila i da li će me pozvati u idući krug. Sjećam se, bio je ponedjeljak, oko podne ovakav prizor: ja, zavaljena u udobnu stolicu na terasi, u ruci knjiga, a na koljenu (koje je cupkalo od nervoze), mobitel. I konačno je zazvonio. Zazvonio je, a ja sam brzo, uzbuđenim glasom odgovorila: “molim”. S druge strane se čulo: “čestitam, ušli ste u drugi krug, tj. intervju”. Od sreće sam skočila i pomislila: “Još jedan korak sam bliže sudbini!”

Idući dan sam otišla na intervju, bila prirodna i ljubazna i nakon nekoliko sati zaprimila odgovor: “DOBILI STE POSAO!”

Eto, svojim primjerom htjela sam pokazati kako je u ovo teško vrijeme, puno mita i korupcije ipak moguće doći do odličnog posla na temelju svoga znanja. Zbilja vrijedi Francis Baconov citat “znanje je moć”. Selekcijski postupak je hvale vrijedan, a u mojim očima je odjel za ljudske resurse najbitniji za poduzeće jer su oni ti koji biraju kvalitetne i sposobne ljude koji su temelj svakog uspješnog poduzeća. Nadam se da će moja priča ohrabriti mnoge mlade – da ne odustaju od svoga cilja, od svojih snova i da shvate da je život prilika koju treba iskusiti i san koji treba ostvariti . I Oscar Wild je rekao: “Be yourself, everbody else is already taken”. Držite se te poslovice, budite ono što jeste, pokažite ono što znate i budite tvorac svoje vlastite sudbine –  jer VI TO MOŽETE!

Positive SSL Wildcard